Urbana poetika grada
Postoji nešto neizgovoreno, a silno važno, u načinu na koji grad diše. Ne govorim o broju automobila, širini kolovoza, ni kvadratima zelene površine po glavi stanovnika. Govorim o tonu, o ritmu, o ljudskosti prostora. O tišini koja se čuje dok ulica spava, o zvuku koraka na kaldrmi koji odzvanja kao refren prošlih vekova. Govorim o poetici grada, o onome što se ne meri, a presudno oblikuje naš život.