Gostujući u emisiji Glas naroda, kod Milana Milenkovića, jedan gledalac se javio i izneo podatak, da je godišnji budžet u opštini Grocka, za osobe sa invaliditetom 1000 dinara. Neki odbornici novoformirane političke elite su svi do jednog digli ruku da se ovako nešto usvoji. Dakle, godišnji budžet, za osobe sa invaliditetom su dve pakle cigareta.
Verovatno se mnogi od vas pitaju: kakav je to pokret, koja ideja stoji iza jedne „obične“ biciklističke vožnje, koja se iznova i iznova ponavlja više od trideset godina? Zašto su predstavnici vlasti, ne samo kod nas već i širom sveta, neretko reagovali oštrim policijskim merama, pa čak i hapšenjima.I kako to da je bicikl postao sredstvo otpora prema autoidustriji i investitorskom urbanizmu?
Na samom početku želim da izrazim neizmernu podršku studentima, njihovoj borbi, zahtevima, organizaciji, kreativnosti i originalnosti. Po prirodi svoje profesije i zanimanja, ovaj tekst posvećujem svojim mlađim kolegama sa Saobraćajnog fakulteta koji su u blokadi.
Na samom početku treba definisati šta je to saobraćaj. U stručnoj literaturi možete naći više definicija i stanovišta ali meni najdraža, saobraćaj je jedna od četiri egzistencijalne funkcije svakog životnog prostora (rad, stanovanje, rekreacija i saobraćaj), čiji je cilj povezivanje ostalih funkcija, uz što manje negativne efekte.
Često sam imao priliku da razgovaram sa kreatorima saobraćajne politike u Srbiji. U tim razgovorima sam predlagao i zastupao stanovište da moramo da se okrenemo primeni humanog inženjeringa i implementaciji koncepta održive urbane mobilnosti.